Za ovaj svijet

Danas sam razmisljala da vam pisem o jednoj drugoj temi ,ali danasnji datum mi nije dao mira pa cu odloziti tu temu za neki drugi put. Danas je 25 Novembar medjunarodni dan borbe protiv nasilja nad zenama,sam dan nekako me stavio u razmisljanje... Nisam ja protiv postojanje ovog dana, ja sam protiv bilo koje vrste nasilja... Samo ne bi se slozila da su samo zene zrtve nasilja u braku. I obicno kad netko spomene nasilje pod tome se podrazumijeva fizicko nasilje, ali postoji i druga vrsta , psihicko nasilje .I sama ne znam koje od ove dve vrste nasilja je grubije.Obe vrste nasilja podjednako bole i podjednako ostavljaju oziljke i u braku i u vezi i u zivotu. I ne samo onome kome je izvrseno nasilje vec i onima koje su pored osobe kojom je izvrseno nasilje ,a najcesce i najvise od bilo kakvog nasilja u braku, stradaju najnevinija ljudska bica a to su djeca.Rana moze da zacijeli, masnice da prodju , ali oziljke u decija srca su duboke toliko da ih ne moze nista potpuniti i ostavljaju neku prazninu koja ih prati do kraja njihovog zivota.
Kako mozemo mi da pomognemo njima ?
Dali uopce mozemo ?
Kako da zaljecimo povredjeno decijo srce ?
Kako da vratimo mirne snove jednom djecaku koji je vidio svog tatu kako lomi case i kako vice na njegovu mamu ?
Kako da jednoj curici obrisemo sliku u ocima gdje njen otac juri njenu mamu sa kuhinjskim nozem?
Teska su to pitanja,slozit cete se svi....Nasa pomoc nazalost nikad nece biti dovoljna takvoj djeci. Mi ne mozemo da vratimo vrijeme i da promijenimo njihovu proslost ,mozemo samo da sausjecamo s njima i da se trudimo da im omogucimo neki bolji zivot u materijalnom smislu. Ne mozemo da promijenimo njihovu proslost ali mozemo njihovu buducnost. Mozemo se aktivirati u raznim zdruzenijama sa iskrenom voljom za pomoc i siriti svjest kod ljude da se ne ponavljaju takve brutalne stvari. Mozemo da stvaramo zdraviji dom za nasu djecu ,da nasa djeca od nas uce kako se postaje covjek zdravog razuma i da sutra oni pridonose za zdraviji poredak na ovoj nasoj Zemlji. Ja se trudim ovog dana pomoci ljudima pomoci na ovaj nacin .
Pisem ovaj clanak u ime svu djecu svijeta koji su se osjetili ugrozeni, usamljeni, nezasticeni i nesigurni pored svojih roditelja. Posvecujem ovaj clanak svim osobama koji su pretpjeli ponizenje ,nasilje bilo koje vrste od svog partnera u braku. Pisem ovaj clanak da probudim svjest kod sve ljude nerazlicno od pola,uzrasta i nacionalnosti. Pomognite prvo sebi citajuci ovaj post ,razmislite dobro a onda pomognite drugome sa poukom koji ste izvukli od mojeg posta danas. Za kraj postavljam text pjesme Toseta Projevskog u kojoj je opisano sve ono sto sam ja danas napisala u ovom clanku.

Za ovaj svijet

Cut ces nekad neki glas ,
djeca stradaju ...
O Boze ne!
Na vijeste cujem ponovno
u svijetu novi rat...
novo nasilje...
Treba nam miran san,
treba nam nevinost.
Da nema strah i suze
svo zlo da nestane..
Da nema tuzan dan
Za nas!
Za ovaj svijet, jedan i jedini,
trebamo sve uciniti,
samo njega imamo.
Za ovaj svijet ,
koji nam je jedini
sa decijog osmijeha
trebamo se boriti ,za ovaj svijet.
U srcu nas dira
za mrvicu ljubavi svaki tren
po jedna molitva.
Djeca su nevina,
da ucimo od njih
za vjeru i nadu i ljubavi.
Nama treba ziv ,
onaj san koji hrani njih.
Za spas!
Da nema straha,gladi i brige za nikoga.

Zaljubljenost emotivni trik ili pravi osjecaj?!

Ovih dana u glavi mi se stalno vrti samo jedno pitanje: Dali je zaljubljenost emotivni trik ili pravi osjecaj?
Sto sve vise razmisljam o odgovoru po ovom pitanju to se vise zbunjujem. Svi smo bar jednom u zivotu bili jaaaako, ali ono bas jaaako zaljubljeni ,to je ona faza kad upoznate nekoga ,pa kad se osjecate van svoje koze dok ste u blizinu te osobe, kad osjecate da mozete uciniti sve za tu osobu....kad vam leptirici prolaze u trbuh kad ugledate osobu u koju ste in love.Kad ne osjecate tlo pod nogama dok hodate ,dok ste sa glavom u oblacima a mozda i na sedmom nebu tko zna. Ma ne moram vam pricati o tom predivnom osjecaju jer svi smo ga dozivjeli i sigurno ste upoznali zaljubljenost u sebe na svoj nacin.Sve je lijepo dok ste zaljubljeni i dok pijete slatki nektar sok iz Amorove case , disete usporeno i uzivate u zivotu sa dragom osobom sve dok vam taj isti slatki sok ne dobije gorkog okusa. A onda dolazi kraj zaljubljenosti i onda pocinju vam smetati neke stvari ili smetaju osobi u kojoj ste zaljubljeni. I naravno savrsena osoba za vas postaje drugacija a vi ne prestajete sa optuzbima :Ma sto sam ja mislio/la? Ma sto li sam ja ocekivao/la? Ma gdje su mi bili oci?
Pojavljuje se i ovo pitanje: Dali smo zaista upoznali savrseno bice za nas ili smo bili prevareni vlastitim osjecajima i zivili u neku iluziju svo vrijeme?!
Znaci moramo se razumno voljeti....razmisljati racionalno u vezi ,zaljubljivati se razumno a ne osjecajima,to meni nekako smjesno zvuci...
Ja gotovo ne poznajem covjeka koji to ume... I dali uopce mozemo biti zaljubljeni razumno ?
Znaci zaljubljivati se razumno znaci da propustimo svu onu strast, sav onaj zar ,sve zvijezde i oblake i svemir sa osobom koju volimo i da razmisljamo hladnijom glavom dok smo u njenoj/njegovoj blizini. Ali dali je uopce moguce biti sa nogama na tlo dok ti je glava u oblacima? I zar to racionalno razmisljanje u vezi ne vodi malo previse do ravnodusnosti nego do ljubavi ?
Jednostavno meni se ne dopada takav nacin ljubavne veze ,gdje moramo voditi racun da ne pokazujemo sva svoja osjecanja da ne bi bili povredjeni kasnije... vise volim rizik neuspesnoj vezi bar cu se osjecati uzviseno dok sam zaljubljena. A ako se nekome ne dopadam takva ,moze birati uvijek.Uvijek postoji alternativa. A postoje zene kod koje moze naici na ravnodusnosti i na hladnokrvnost, zene koje vole da trguju sa ljubavi (spojiti korisnog sa lijepog).Cist biznis! Ja vise volim da osjetim zaljubljenost makar to bio jeftini emotivni trik! Pozdrav :)

Danas...

Danas sam osijetila potrebu za pisanjem. Kazu da pero i komad papira trpe sve,prema tome valjda mogu istrpjeti i tezinu mojih reci ovdje, a ja bih osijetila lakocu u svoju dusu,srce,zbog istih.Prvi post je uvijek kao i sve sto je prvo u zivotu najtezi korak ,moze da pretrpi stetu ili uspijeh.Prema tome moze da bude ovo citan blog ili uopce necitan. Moze da bude zanimljiv a moze i dosadan.Istina je da bice i citan i necitan i zanimljiv i dosadan ,bice ustvari onakav kakav ga vi vidite. Nije bitno...bitno je da postoji. A dobro je kad nesto postoji ,jer ono sto postoji moze da pomogne nekome, moze netko da pronadje isto misljenje u njemu , moze netko da se ne slaze sa istim i da negira, moze netko da se zamisli...a svako moze da komentira kako pozeli. Prema tome dobrodosli na moj blog izmedju juce i sutra ne postoji nista sem danas.Ovo je moj blog ali takodjer i vas prostor prema tome osjecajte se kao doma, budite moji gosti i vlasnici svojih stavova.Zelim vam prijatne trenutke danas...