
Danas sam razmisljala da vam pisem o jednoj drugoj temi ,ali danasnji datum mi nije dao mira pa cu odloziti tu temu za neki drugi put. Danas je 25 Novembar medjunarodni dan borbe protiv nasilja nad zenama,sam dan nekako me stavio u razmisljanje... Nisam ja protiv postojanje ovog dana, ja sam protiv bilo koje vrste nasilja... Samo ne bi se slozila da su samo zene zrtve nasilja u braku. I obicno kad netko spomene nasilje pod tome se podrazumijeva fizicko nasilje, ali postoji i druga vrsta , psihicko nasilje .I sama ne znam koje od ove dve vrste nasilja je grubije.Obe vrste nasilja podjednako bole i podjednako ostavljaju oziljke i u braku i u vezi i u zivotu. I ne samo onome kome je izvrseno nasilje vec i onima koje su pored osobe kojom je izvrseno nasilje ,a najcesce i najvise od bilo kakvog nasilja u braku, stradaju najnevinija ljudska bica a to su djeca.Rana moze da zacijeli, masnice da prodju , ali oziljke u decija srca su duboke toliko da ih ne moze nista potpuniti i ostavljaju neku prazninu koja ih prati do kraja njihovog zivota.
Kako mozemo mi da pomognemo njima ?
Dali uopce mozemo ?
Kako da zaljecimo povredjeno decijo srce ?
Kako da vratimo mirne snove jednom djecaku koji je vidio svog tatu kako lomi case i kako vice na njegovu mamu ?
Kako da jednoj curici obrisemo sliku u ocima gdje njen otac juri njenu mamu sa kuhinjskim nozem?
Teska su to pitanja,slozit cete se svi....Nasa pomoc nazalost nikad nece biti dovoljna takvoj djeci. Mi ne mozemo da vratimo vrijeme i da promijenimo njihovu proslost ,mozemo samo da sausjecamo s njima i da se trudimo da im omogucimo neki bolji zivot u materijalnom smislu. Ne mozemo da promijenimo njihovu proslost ali mozemo njihovu buducnost. Mozemo se aktivirati u raznim zdruzenijama sa iskrenom voljom za pomoc i siriti svjest kod ljude da se ne ponavljaju takve brutalne stvari. Mozemo da stvaramo zdraviji dom za nasu djecu ,da nasa djeca od nas uce kako se postaje covjek zdravog razuma i da sutra oni pridonose za zdraviji poredak na ovoj nasoj Zemlji. Ja se trudim ovog dana pomoci ljudima pomoci na ovaj nacin .
Pisem ovaj clanak u ime svu djecu svijeta koji su se osjetili ugrozeni, usamljeni, nezasticeni i nesigurni pored svojih roditelja. Posvecujem ovaj clanak svim osobama koji su pretpjeli ponizenje ,nasilje bilo koje vrste od svog partnera u braku. Pisem ovaj clanak da probudim svjest kod sve ljude nerazlicno od pola,uzrasta i nacionalnosti. Pomognite prvo sebi citajuci ovaj post ,razmislite dobro a onda pomognite drugome sa poukom koji ste izvukli od mojeg posta danas. Za kraj postavljam text pjesme Toseta Projevskog u kojoj je opisano sve ono sto sam ja danas napisala u ovom clanku.
Za ovaj svijet
Cut ces nekad neki glas ,
djeca stradaju ...
O Boze ne!
Na vijeste cujem ponovno
u svijetu novi rat...
novo nasilje...
Treba nam miran san,
treba nam nevinost.
Da nema strah i suze
svo zlo da nestane..
Da nema tuzan dan
Za nas!
Za ovaj svijet, jedan i jedini,
trebamo sve uciniti,
samo njega imamo.
Za ovaj svijet ,
koji nam je jedini
sa decijog osmijeha
trebamo se boriti ,za ovaj svijet.
U srcu nas dira
za mrvicu ljubavi svaki tren
po jedna molitva.
Djeca su nevina,
da ucimo od njih
za vjeru i nadu i ljubavi.
Nama treba ziv ,
onaj san koji hrani njih.
Za spas!
Da nema straha,gladi i brige za nikoga.
No comments:
Post a Comment